Kad nas je ravnateljica izvijestila da je predala molbu za radno mjesto u drugoj školi bili smo jako tužni. Moramo priznati da su mnogi od nas i zaplakali. Bili smo sigurni da će u novoj sredini ljudi prepoznati njene stručne i ljudske kvalitete. Na našu sreću- nisu! Naša ravnateljica ostala je u našoj školi.Kako bi joj pokazali koliko nam je drago zbog toga, svi zaposlenici škole otpjevali su joj pjesmu koju je napisao, samo za nju, Marijo Ožaković.Ravnateljica nam se zahvalila na poklonima ali prije svega na podršci i lijepoj suradnji.